Bršljan | Krešimir Bagić
MRAK U SLIKOVNICAMA
ravnica mi prilazi odasvud
ili ne prilazi
nalazim je
stojim penjem se silazim
ona me gleda
kaže: tu smo
šetam gradom ona pogledom ruši nebodere.
kaže koraku: more ne može skočiti u vodu
zato nam rastu brodovi
ravnica stanuje u meni putuje
gdje ja stignem ona se
odmori
dok je još u slikovnicama mrak
ravnica ustane odjene se
i čeka
ono što s njom dijelim
sva mi je imovina
tu smo
široko smo
Sadržaj
Ja ne poznajem nijedan cvijetU moru zvuka
Dodir
Tamo
Nebo puno brojeva
Za med nisu potrebne riječi
Ime
Trčao sam prašinu
Mrzim kad kažem ja
300 metara iznad zemlje
U tuđem tijelu
Kiša me voli jer voli sve
Vjera vjetra
Jezik u celofanu
Prosinac zarobi prozor
Krleža je napisao knjižaru
Tržnica u Dubravi
Sljepoća
Kao riba u mreži
Tramvaji raznose riječi
Dodir, filatelist
Povijest bolesti
Kritičar poezije čita novine
Vrt ne diše
Dodir, pogled u ružu
Pas je lajao
Čije je lišće
Ptica u zraku
Nije se prepoznala
Voda u vodi
Podrum krene, trg se prepozna
U jutarnjoj kavi
Kao lopoč
O daljini i ovome ovdje
Sneni vrtlar
Zagonetni cvijet
Soba miriše na snijeg
Iz epruvete
Ikona
Dodir, onaj koji gleda papir
Bršljan
Prijatelji
Slijepa svjetlost
Razgovaramo snijeg i ja
Razglednica
Da mrak zaraste
Netko crta svoju ruku
Mrak u slikovnicama
Prije snijega i sna
Kao padobrani
Nestašna vjeverica sna
Blaž Blaž Blaž
Od pjesnika naručujem tekst
Krugovi u zraku
Plavo je opasno
Djeca mi protrčavaju ulicom
U list duhana
Puhači stakla
Krov grada
Zdravo, prijatelju
Uspon
Dodir, pismo, u snu
Ruža
Impresum
