Bršljan | Krešimir Bagić
OD PJESNIKA NARUČUJEM TEKST
kažem ‘pa ovo više nema smisla
tjednima me vučete za nos’
pjesnik plače u telefon
izgovara se konjakom
i društvenim obvezama
danas nagrada sutra akademija
prekosutra govori na krležinu pogrebu
to me najviše zanima
prije dvanaest godina
nije govorio
što li će reći
kako se oprostiti
koga spomenuti
kamo pogledati
ako mu pokojni krleža kaže
da je i dalje besmrtan
Sadržaj
Ja ne poznajem nijedan cvijetU moru zvuka
Dodir
Tamo
Nebo puno brojeva
Za med nisu potrebne riječi
Ime
Trčao sam prašinu
Mrzim kad kažem ja
300 metara iznad zemlje
U tuđem tijelu
Kiša me voli jer voli sve
Vjera vjetra
Jezik u celofanu
Prosinac zarobi prozor
Krleža je napisao knjižaru
Tržnica u Dubravi
Sljepoća
Kao riba u mreži
Tramvaji raznose riječi
Dodir, filatelist
Povijest bolesti
Kritičar poezije čita novine
Vrt ne diše
Dodir, pogled u ružu
Pas je lajao
Čije je lišće
Ptica u zraku
Nije se prepoznala
Voda u vodi
Podrum krene, trg se prepozna
U jutarnjoj kavi
Kao lopoč
O daljini i ovome ovdje
Sneni vrtlar
Zagonetni cvijet
Soba miriše na snijeg
Iz epruvete
Ikona
Dodir, onaj koji gleda papir
Bršljan
Prijatelji
Slijepa svjetlost
Razgovaramo snijeg i ja
Razglednica
Da mrak zaraste
Netko crta svoju ruku
Mrak u slikovnicama
Prije snijega i sna
Kao padobrani
Nestašna vjeverica sna
Blaž Blaž Blaž
Od pjesnika naručujem tekst
Krugovi u zraku
Plavo je opasno
Djeca mi protrčavaju ulicom
U list duhana
Puhači stakla
Krov grada
Zdravo, prijatelju
Uspon
Dodir, pismo, u snu
Ruža
Impresum