Bršljan | Krešimir Bagić

DODIR

tko ti je crtao taj struk
tko ga tanjio
ušio malo slijeva
malo zdesna

ruke su obećale plavost
u njima se ukočilo nebo

zanjiši ga

ti snimaš tišinu
rasteš u devet grbova
prekrižiš kocku
preko kocke

tabani tabani
topli tabani i pijesak
zar nisu sekunde
krenule ludo
naglavačke
u dodir

krik jutra čuo se
komu to pričaš otok
sve tiša
i
tanja

planina tvoj zaborav
kupa se u suncu

tabani tabani
goli tabani
i pijesak

miris mačaka te prati
ne podnosite se
zarobio vas ozrnio
mrak

zanjiši ga

možda jednom počne
sjenčiti poglede
koji su te crtali

otoku možda vrati palmu
palmi dodir

zanjiši ga
zanjiši ga

struk je samo riječ
putnici ga
mahovinu
slijede

dok se ne izgube