Bršljan | Krešimir Bagić

TRAMVAJI RAZNOSE RIJEČI

sjedim u knjižari
i promatram
kako tramvaji
gradom raznose moje riječi

vruć je lipanjski dan
u tramvajima gužva
riječi se znoje
i skaču kroz širom
otvorene prozore

iz novina u dekolte
pa dalje i dublje
kao da nikad nisu bile vijesti

na beton
na balkon
gore i dolje

ako srknem gutljaj kave
lica će im ostati
vječno priljubljena uz izlog

ako krenem van
protrčat će mi kroz noge
i skočiti u šalicu

tramvaje zaustavljati neću
zadnjemu koji je to pokušao
stalno reklamiraju knjige
na teletekstu

uostalom
tramvaji su izmislili gundulića
žurili odmarali
žurili odmarali
kolo od sreće uokoli
kartodrapci pobjegoše u poslovicu
poslovica u lektiru