Bršljan | Krešimir Bagić

DODIR, FILATELIST

svaki put iznova
ulazim u dodir
otvoren kao more

tražim ga namještam mu se
domahujem pogledom
koji se njiše
koji nervozno kuca po vratima

lice zaraste u drugo lice
rub sakoa ruka ili tijelo
u rub rukava leđa ili kosu
ukočeni

lanene riječi
koje bi da miluju
odjednom potonu

disanje se nastavi
tako anđeoski glasno
da trenutak dodira
u njih nikako ne stane

poklonik vječnosti
drznik koji roni u gužvu
nađem događaj prije događaja

zbrajam ništa i ništa
korak naprijed
i
korak nazad
riječi u raskošne koralje
nabirem i čekam da ih dodirnuti
izroni svojom lavom

lice okopni na licu
rub sakoa ruka ili tijelo
na rubu rukava leđima ili kosi
u nestajanju

kako raste more
kako se mreškaju
kako brežuljkaju
njegov bijes
i njegova sreća

kao zbunjeni filatelist
skupljam dodire
ne znam tko pretvara
rudnik u šetalište
ali netko ga pretvara

svaki put iznova
ulazim u svaki
otvoren kao more
i pitam

kada se budi školjka
i budi li se uopće
slijedi li me dok slijedim
zračnost ponornost pjegavost
prešućenog svijeta

dok dršćem kao lanena trska
s listom zelen
modar u moru
zagubljen a netaknut

ja
vulkanski šutljivac
korijen koji grane
hrani sjećanjem
koji u svakom licu
budi školjku