Bršljan | Krešimir Bagić
KAO PADOBRANI
kada je oblak
krcat riječima
i kada ih vlaži svojom šutnjom
kada im već ne da
da lete kao padobrani
malo lijevo malo desno
i škrope uveli cvijet dan
skini ga jablane
naslikaj bez neba
uberi kao proljetnu trešnju
i donesi u grad
od prašine napravi tekst
lišće natjeraj da bude vjetar
ako ni tad ne procuri
pošalji mu noć
pa neka se onda prepozna
u gradu u kojemu oči
šute kao asfalt
Sadržaj
Ja ne poznajem nijedan cvijetU moru zvuka
Dodir
Tamo
Nebo puno brojeva
Za med nisu potrebne riječi
Ime
Trčao sam prašinu
Mrzim kad kažem ja
300 metara iznad zemlje
U tuđem tijelu
Kiša me voli jer voli sve
Vjera vjetra
Jezik u celofanu
Prosinac zarobi prozor
Krleža je napisao knjižaru
Tržnica u Dubravi
Sljepoća
Kao riba u mreži
Tramvaji raznose riječi
Dodir, filatelist
Povijest bolesti
Kritičar poezije čita novine
Vrt ne diše
Dodir, pogled u ružu
Pas je lajao
Čije je lišće
Ptica u zraku
Nije se prepoznala
Voda u vodi
Podrum krene, trg se prepozna
U jutarnjoj kavi
Kao lopoč
O daljini i ovome ovdje
Sneni vrtlar
Zagonetni cvijet
Soba miriše na snijeg
Iz epruvete
Ikona
Dodir, onaj koji gleda papir
Bršljan
Prijatelji
Slijepa svjetlost
Razgovaramo snijeg i ja
Razglednica
Da mrak zaraste
Netko crta svoju ruku
Mrak u slikovnicama
Prije snijega i sna
Kao padobrani
Nestašna vjeverica sna
Blaž Blaž Blaž
Od pjesnika naručujem tekst
Krugovi u zraku
Plavo je opasno
Djeca mi protrčavaju ulicom
U list duhana
Puhači stakla
Krov grada
Zdravo, prijatelju
Uspon
Dodir, pismo, u snu
Ruža
Impresum
