Bršljan | Krešimir Bagić

DODIR, PISMO, U SNU

nisam napisao pismo
zapravo napisao sam ga
u snu

ruka je milovala ruku
smiješak odobravao
šutnju

taknut toplom tminom
tihe sam pipke riječi
položio na tvoje čelo

noć je bila
ni oblačna
ni zvjezdana
podatna melankoliji
kao tolike prije

nisam napisao pismo
u snu
same se rečenice
raspupale u dodir

pupoljak žudnje
najednom iscurio
u ružu radosti

opojnim mirisom
opkolio sobu
i zapovjedio
‘pogledaj nebo’

a nebo zapravo noć
kako već rekoh
i oblačna
i zvjezdana
zrcalo nostalgije
kao nijedna prije

nisam napisao pismo
ali sam dobio odgovor
u snu

svaku je moju rečenicu
pomilovala tvoja
u snu

moje su tihe tlapnje
postale tvoje
u snu

sniježilo sa svih strana
strast sram slutnje
u perju
u jastuku
probudili se
zaboravili
u snu

nisam napisao pismo
nisi ni ti
napisalo se samo
ono se u mene u nas
ono se u dodir
izlilo
u snu