Bršljan | Krešimir Bagić

SOBA MIRIŠE NA SNIJEG

 

ja te govorim nježno
blaga blaga
kao drvo koje zaboli list

kamo je glas tvoj pobjegao
zar sklopljena je cvjetna knjiga
zar ti koja si od tihih stihova
imala glinenu rečenicu i dom
prekrižiš je pa zaboraviš

istrčiš na ulicu

soba miriše na snijeg
njegova sljepoća dopire
do televizijskog tornja
ispod kojega glačaš kravate
i ružne vijesti

na ekranu stalno prepoznajem
tvoju šutnju i ples
ti si izvan
ni slika ni riječ
kao zmijska košuljica

ljudi su cvijeće imena i korake
po poljima rasuli
zar u njima raste tvoj glas

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.