Vidok koža | Vesna Biga

II

 

Da li je išarano staklo očiju,
ta dupkom puna kugla-igračka,
od živog srebra ćelija, također
moja nova koža, put iste puti, i
hoću li prozreti, s one druge strane
ogledala, blistavi sedef cakline,
kad se nestašni konfeti odraza smire,
razbistre irise, hoću li sagledati,
trećim okom makar, i taj,
s prvim krikom dodijeljen mi pogled?