Vidok koža | Vesna Biga

XXV

 

Jutrom, to je savršena glatkoća jezera,
pramena izmaglica isparava dah noći i
nema još ni ptičje sjenke povrh vode
da je takne i namreška u letu, odozgo i
postrance plutaju tek nemoćni odrazi
u čednim kristalima na uranku, nitko joj
ništa ne može dok čeka da se prene,
da joj u krilo padne naranča, osladi meso
ili naiđe zaludljiv došljak, uzbiba šapat,
užeže dodir onog drugog, nebeski okus
raspeća, ponudi uzašašće zamiruće puti