Vidok koža | Vesna Biga

LVII

 

Zna biti prijetvorno ispod ove kože,
zna ona biti prava beštija,
nezahvalna kao stari kruh,
rukom li ruku zagrlim,
priljubim meko dlanove,
a oni već u tuđe umiješali se prste,
mojim bilom tuđe bilo snube,
iza mojih leđa ova se koža sebi inati,
sama se sa sobom svađa,
privedem li gnjevan pogled zjenici,
ona zakreće glavu, potura nijemi zatiljak,
u zrcalu je kosmat stvor,
u nekom trećem oku bestidna je
ona koža koja tako radi,
moj mi jezik plazi, mene prezire