Vidok koža | Vesna Biga

XLIX

 

Dozivaš se odjekom koji su ti drugi namrijeli,
spiralnim opnama sebe same – samu sebe slušaš
ili ti se isprva samo pričulo, pa opet pričulo,
sve dok nisi povjerovala na riječ,
stiješnjena između glasova nekih drugih ćelija,
koje su ropski disale ispod tvoga bila,
sišući dodijeljeni usud, kako drukčije iznijeti sebe
ako ne zubima i nepcem, držeći se jednog imena,
zveckajući alkom udjenutom u jezik,
tvoja koža – lažikoža