Vidok koža | Vesna Biga

XXIII

Poda li se pjenušavim gejzirima žlijezda, mliječi
pitomih nebaca u opni usne duplje, glatkoći susreta
u paučini pljuvačke, ušećeri li hitro ljute sokove
bespuća, duž putanje u koži upisana joj slast i
nebesno je savršenstvo pahulje koja se topi i sliježe
u pupoljcima jezika, tako se meko sliježe i ramenima,
u drobu mozga legu se sazviježđa od čokolade,
blistaju kristali pistacchio-leda za koje zalazi meden
mjesec, pusle ždrijelo poju, grlu žude jagode i zlatni
štapići od marcipana vrebaju da prhke komete djetinjstva
padnu u raslinje zazubica, tuda skita doživljaj od vanilije,
trskom klizi šerbet i kakao-sirup vrije u city-suton,
obliže li sebe, posisa točan pčelinji zbir, ušuška rezak
nerv u mamnu posteljicu saća, slatkoža joj koža