Vidok koža | Vesna Biga

XLVIII

U nemilost ću svaki vrutak neutažive ti žeđi,
nezajažljive ti gladi, i sve to žarom ove iste puti,
pa će na doboš stopa po stopa tvojih uzdaha,
pa će pohota u ruke princa tame,
kako li samo zijaju tvoje zjenice danju,
ali padne noć, pa se više nema u što gledati i
nema se više iz čega piti halapljivim posudama očiju,
i tko će ti onda znati koja si ti, čija si ti,
tako će tebi biti, kožo moja,
pa ćeš ti još moliti ovu mene da ne činim to,
a moja ti se koža smije drskim zubima mladunčeta,
neumoljiva je ona preda mnom, nezamjenjiva je ona meni