Vidok koža | Vesna Biga
XLII
Potkožila je misao o skorom svanuću boja,
kad sve biva jedna riječ, cjelcata,
i čista zraka sunca u utrobi čovječje ribice
toga će se jutra podati svevidećem jeziku,
i sve što kazuje sveudilj, pod mačem ratnika
uzašašća, jednim će imenom prisegnuti
Sadržaj
1. DIOUrednikov izbori
ii
iii
iv
v
vi
vii
viii
ix
x
2. DIO
xi
Urednikov izborxii
xiii
Urednikov izborxiv
xv
xvi
xvii
xviii
xix
xx
xxi
xxii
xxiii
xxiv
Urednikov izborxxv
xxvi
xxvii
xxviii
3. DIO
xxix
xxx
xxxi
xxxii
xxxiii
xxxiv
xxxv
xxxvi
xxxvii
xxxviii
xxxix
xl
xli
xlii
xliii
xliv
4. DIO
xlv
xlvi
xlvii
xlviii
xlix
l
li
Urednikov izborlii
liii
liv
lv
lvi
lvii
lviii
lix
lx
lxi
lxii
Impresum
