Vidok koža | Vesna Biga

VII

Zazor moje treće kože pomaljao se u pečatima,
nalik snebljivom tragu mlade beštije, nabirući
nosnice, žareći bubnu opnu suočenu iznebuha
s nekom razgolićenom riječju, koja beslovesno
podiže nogu, čini tako kučka pored drveta,
namješta podvezicu, zviždukavo priziva namiguše,
a te još hrle da joj priđu, dok one druge,
prepredenije, u krznu njuše muk, u podstavu
mog tijela gledaju uzmaći, saviti stub kičme,
ima da se pokloni i ovoj koži, ovom već trećem
uvježbavanju doličnoga stida, skupocjenog i
naručenog na točke, pod vrsnim imenom geparda