Vidok koža | Vesna Biga

XXXIV

 

Zaskoči me, klikne u njoj trava, zažeđaju izbojci,
ispod glatkih stećaka žege, u noktima, usplahiri se
žilje, zelenim srsima uzbibaju livade moje kože,
pristignu pejzaži žudnje do usnatog nara pokožice,
to zija put iz gladnih režnjeva potiljka, vinom i žitom
nadme se posuda moga tijela, pod zemljom sam i
pod suncem ove kože, od prve riječi prahu me podaje