Vidok koža | Vesna Biga

LVI

Riječi koje sam vidjela samo između korica,
ispošćene riječi s kože jezika i usana,
ni nalik na list one biljke koju prvo zagrizaš
pa ti onda kažu njeno ime, a ti ga utisneš
u zelene sokove pamćenja, eto, takve riječi
krase ovu kožu, dok se tare ćelijom o ćeliju,
dok se lijevom u desnoj ruci goneta,
u zaptu od papira steru se po njoj usudi,
nema ovdje stranputice da zanese došljaka
i svakog neprijatelja, kako to već biva na karti
nepoznate zemlje koja vodi u puste čestare i
u ponore gdje gladne ptice vrebaju na uzlet
tuđeg mesa, ova je koža sebe presita,
dok se sama o sebe piše, ova je koža
prečitana, očima se u oči sebi podsmijeva