Vidok koža | Vesna Biga

XVII

 

Noću i ova koža snuje zaredom,
između nožnog palca i tjemena,
u slanim prijevojima tetiva,
sapetim lukovima bicepsa,
oslikanoj kaplji oka,
kako da se svodom prostre, osili
pučinom, pomami ljutom stihijom,
prometne u još neviđenu
zemnu neman koja će je učiniti
nedosežnom munji, div-valima,
doboga srditoj pijavici ili
nekoj drugoj, jednako uznositoj,
neizbježno nebeskoj pojavi