Vidok koža | Vesna Biga

XXXII

 

Ponekad sebe zamišlja pernato ili ljuskavo,
dok nebu gleda pod krilo, vodama u krljušt,
krljušna, bude neman, pernat stvor, albino
pogled svinje, iza bijelih trepavica, sjeća se
onih drugih života, pitajući se putuje li
ona to unaprijed ili unatrag, da, možda, nije
previdjela, pogazila nekada datu riječ?