Vidok koža | Vesna Biga

XVIII

 

Raspeta na kosti, raspeta na kosti,
ali i križ je zaptiven u drvetu,
i zviježđe stiješnjeno u kožu svoda,
isposniku ciči bič u ruci,
do prvog grijeha da mu je dosegnuti,
svoj prezir ćuti,
putanju blagovijesti u krvi će zadobiti,
svejedno što tamne obrazi i neprestano
pada noć i pore mimo zvijezda što su i
zvijezde mimo se, svaka od svake uzmiče