Vidok koža | Vesna Biga
XX
Namreškana oko zglobova, tananim propisima
svoga prostiranja poštuje među bjeloočnice,
u nokte prelazi blistavom glatkoćom, kapak
podiže poslušno, na za to predviđenom mjestu,
u susretima nabire se znalački,
ubaci konfete osmijeha u pitome pejzaže bora,
već prema prigodi osjenči zjene ironijom,
sve dok joj u spokoj ne zađe sječivo
ili tek vršak igle istjera jednu kap,
krikom beštije zagrize ona ujed,
sebi prašta sve, nad kožom pisana joj koža
Sadržaj
1. DIOUrednikov izbori
ii
iii
iv
v
vi
vii
viii
ix
x
2. DIO
xi
Urednikov izborxii
xiii
Urednikov izborxiv
xv
xvi
xvii
xviii
xix
xx
xxi
xxii
xxiii
xxiv
Urednikov izborxxv
xxvi
xxvii
xxviii
3. DIO
xxix
xxx
xxxi
xxxii
xxxiii
xxxiv
xxxv
xxxvi
xxxvii
xxxviii
xxxix
xl
xli
xlii
xliii
xliv
4. DIO
xlv
xlvi
xlvii
xlviii
xlix
l
li
Urednikov izborlii
liii
liv
lv
lvi
lvii
lviii
lix
lx
lxi
lxii
Impresum
