Vidok koža | Vesna Biga
XXXI
Tek što joj duž kičme nabreknu vatreni patuljci srdžbe,
odapinje strijelu potiljku, podiže narod vilenjaka
put žile kucavice, poziva na juriš stanovnike tustih
predjela oko pupka, dovoljno da uskrsne neviđena šuma
paprati, u jatu nagrnu arheopteriksi kljucajući pleksiglas,
nećeš prepasti ove ptice, ove ptice nadlijeću svaku
nedoumicu, ispod puste cakline očiju čuje se još uvijek
sitan janjeći blej, u dolini ove slane, na ugaru raspete kože
Sadržaj
1. DIOUrednikov izbori
ii
iii
iv
v
vi
vii
viii
ix
x
2. DIO
xi
Urednikov izborxii
xiii
Urednikov izborxiv
xv
xvi
xvii
xviii
xix
xx
xxi
xxii
xxiii
xxiv
Urednikov izborxxv
xxvi
xxvii
xxviii
3. DIO
xxix
xxx
xxxi
xxxii
xxxiii
xxxiv
xxxv
xxxvi
xxxvii
xxxviii
xxxix
xl
xli
xlii
xliii
xliv
4. DIO
xlv
xlvi
xlvii
xlviii
xlix
l
li
Urednikov izborlii
liii
liv
lv
lvi
lvii
lviii
lix
lx
lxi
lxii
Impresum
