Nikad nije plesao pogo | Mario Brkljačić

BITI JADAN I FURATI SE NA NACISTE

mogu reći da sam zadovoljan ovim potkrovljem
s prozora imam dobar pogled na susjedne vrtove
ako želite stvoriti sliku o gradu i njegovim stanovnicima
preporučam sobu s pogledom na dvorište
ono ispred zanemarite, to je samo fasada
bojim se da ovo ide prema dosadnoj sociološkoj studiji
ali
krama koju ljudi čuvaju iza svojih kuća
sva sila tih nepotrebnih stvari koje će, kao, jednog dana zatrebati
to je nešto kao vic čiju poantu niste skužili

e sad, moj susjed se fura na naciste
znate ono, obrijana glava, tamne naočale, crna pripijena majica, crne hlače, martinsice, i bijeli pit bul
na zidu sobe slika poglavnika

svako jutro, uvijek u isto vrijeme, taj nevjerojatno ozbiljan dvojac kreće prema obližnjem parku
tamo gazda radi sklekove dok mu alter ego visi u krošnji kestena kao svinja na galgama

kad taj burleskan prizor završi
vidimo ih kako, kao dva kripla koji su u dućanu ukrali lizalicu i žvake
stameno koračaju kući

u okruženje reda, rada, čelične volje i discipline
da svaka vlat trave oko njihove kuće bude jednake visine.