Nikad nije plesao pogo | Mario Brkljačić

OPREZ, PADA ŽBUKA

 

ispreturaš ladice
izvrneš džepove jakni i hlača
bunariš u mraku ormara

napokon

pokupiš to malo kovanica
i iziđeš na ulicu

pokraj tebe klize skupocjene pile
grmalji furaju strašne komade

na terasama kafića šminkeri cugaju viski
smiju se
pokazuju porculanske očnjake
miluju topla bedra i odmaraju oči
na bujnim dekolteima eskort dama

svi su opušteni
kao svećenici

njima poslovi cvjetaju
dionice im dobro kotiraju na burzama

ulaziš u pajzl

piješ najjeftinije pivo
kroz zamašćeni izlog
zuriš u oronulu kuću preko puta

na prozorima zastori boje pepela
teglice s ušećerenim voćem
na kući grafit OPREZ PADA ŽBUKA