Nikad nije plesao pogo | Mario Brkljačić

OPET NA ULICI

njeno jecanje ne ide nikako s ovim jutrom.

hoću reći, jutros sam se probudio dobro raspoložen i to
nakon nekoliko teških mjeseci bez posla, bez love, i bez volje
da učinim nešto sa samim sobom.

vjerujem da vam je poznat taj osjećaj:
svijet se kreće, a vi stojite sa strane i nemate snage uključiti se
zapravo nemate snage ni misliti o tome da bi se, do vraga, trebali uključiti.

to nije odmor od svijeta, neki zasluženi predah, to je očajno stanje
to je, mislim da neću pretjerati, grijeh.

i sad, ona stoji na tom pragu sobe, drži se za kvaku i jeca.

u njenoj je ruci koverta, ona zlokobna, plava.

vidim se, skupa s njom, na ulici:
u ruci oglasnik,
nepoznata cesta okovana ledom,
sjeverac brije po očima,
neki psi guraju glave kroz ograde
i keze bijele očnjake.