Nikad nije plesao pogo | Mario Brkljačić

PJESNICI ČUČE IZA SNAJPERA

čitam joj esej iz novina
o pjesnicima ubojicama
s posebnim naglaskom na srpsko-ruskom dvojcu poeta
koji su na palama žderali janjce i cugali šljivovicu

zamislite sliku;
crveno sunce zalazi za plavičaste planine
mliječno bijeli janjci nabodeni na kolac
iz visoke vatre frcaju krjesovi

pjesnici sjede na šljemovima
i zure u vangoghovo zvjezdano nebo
zapišu poneki stih u svoje masne teke

meso cvrči na žeravici
a pijane vojničine zbijaju šale
i puštaju vjetrove

poslije žderačine
pjesnici uzimaju u ruke snajpere s ic nišanom
i ciljaju nesretnike na sarajevskim ulicama
ljudi padaju tiho a pjesnici se cerekaju
dok ih vojničine tapšaju po ramenima

i taj slijedeći čovjek na cesti
kojeg su upravo centrirali u križ snajpera
za njih i nije čovjek

kao što ni oni
samima sebi
nisu ljudi