Nikad nije plesao pogo | Mario Brkljačić

DOK TRČIM PREMA REMIZI

1.

do prsa u tom blatu
a smrdljiva bujica jača
i oblaci su gigantska sačma
sodoma i gomora! pas mu mater!
vičem i zabijam šake u žitko blato
i iz tih rupa izranjaju
glave mrtvih riba
i glave mrtvih ljudi
i tisuće gladnih pijavica
a neki ljudi gore, na obali
prekriženih ruku i nasmiješeni
govore:
kakav lijep dan!
zaista lijep dan!
ma, baš prekrasan dan!

2.

jato vrana na granama
zure i viču
te riječi koje frcaju iz njihovih kljunova
fijuču mi pored glave
zabijaju se u vrata ormara
sobom leti iverje
a miševi cijuču
bježe mi u nogavice
skupljaju se na mojim ramenima
na glavi

Alarm!
06:00

Snooze

Activate
phone
for calls?

Yes

taj tip u ogledalu
to sam ja

vani puše vjetar i pada kiša i auti su na crvenom

žurim na tramvaj koji će me odvesti do tvornice

dok trčim prema remizi
nekome se može pričiniti
kao da…
ma, kao da…