Nikad nije plesao pogo | Mario Brkljačić

UMORNA SAM OD TVOJIH GLUPOSTI

zima je
grijemo se u birtiji
pijemo čaj s rumom
a ja komentiram prolaznike:
dajgle onog debelog tipa s glavom nilskog konja
ili
pazi ovu pičku u boksačkim tenisicama
i facom glupom do bola
ili…

ona teško uzdahne

šta ti je? – pitam

umorna sam od tvojih gluposti – reče

ja zapalim cigaretu, promeškoljim se u stolcu
otpuhnem dim u malu paukovu mrežu na požutjelom stropu

i tako
vani slini magla
konobar zijeva
gluho žmirkaju žaruljice pikada
netko je ovog trenutka negdje umro
i ja vidim one pijane momke kako polažu leš
u limeni lijes i psuju dok silaze stepenicama

opet zurim kroz zasrani izlog:
neki tip obučen kao djed mraz, kul, dostojanstveno
puši joint na cesti

crvena lampica u njegovoj kapi svijetli…

dajgle ovog debila – kažem