Nikad nije plesao pogo | Mario Brkljačić

ŽIVOT JE MIŠ KOJEG NI NE STIGNEŠ ZGRABIT

 

jutros sam pronašao na ulici crnog mačića
u vreći za smeće
bio je poluživ
ukliješten između oglodanih kostiju, uloška sa skorenom krvlju i trulog sluzavog povrća
crvi su mu već uspjeli proždrti jedno oko
drugim je zurio u mene

dok smo se tako gledali
do nas je dopirao sve jače zvuk drobilice kamiona gradske čistoće

odnio sam mačića u svoju sobu u potkrovlju
obrisao ručnikom ljudski smrad s njega
položio ga na kauč
kažiprstom milovao ga po glavi

prije nego je izdahnuo, ah, kako ovo zvuči patetično!
zario je kandžice u prljavu plahtu

odnio sam ga do vrta iza kuće
rukom iskopao rupu uz ružičnjak

jebiga, život je miš kojeg ni ne stigneš zgrabit, stari
rekao sam
i otišao, umjesto na posao ili barem u legendu, na burzu rada