Nikad nije plesao pogo | Mario Brkljačić

FUCK OFF! PJESNICI

 

možda pretjerujem
ali
pratili su me u stopu;
pjesnici

odem u jazovku – tamo su
odem u zlatnu bulu – tamo su
odem u blato – tamo su
odem pod stare krovove – naravno da su i tamo

preko tjedna naporno radim
slobodna subota mi je svaka treća
zato u subotu ujutro volim otići na kavu
čitati novine
malo se furati na srednju klasu;
okupan, obrijan, s novim čarapama na nogama
listam vjesnik i pijuckam jeger

ali

moj bože!
evo ih, ulaze;
izmučenih lica
nikotinskih prstiju
s aktovkama od skaja
na stolovima travarice i pelinkovci
smrdljiv dim jeftinih cigareta

stihovi koji izazivaju poseban osjećaj nelagode;
neku mješavinu stida, bijesa i sažaljenja

ali, gospodo
njihova osjetljivost je tragikomičnih razmjera
oni ne pišu za ljude

oni pišu samoj gospođici Estetici

na kraju

od stida i bijesa ostalo je samo VELIKO SAŽALJENJE