Nikad nije plesao pogo | Mario Brkljačić

MALI VELIKI PRASAK

uzeli smo sobu u toj planinarskoj kući
i ja cijelu noć gledam pun mjesec
i crne životinje
koje stoje na rubu šume
bojeći se pretrčati proplanak

noći su u planini kao prizori s početka svijeta;
bolesna magla
otrovna paprat
prijeteća tišina
neki strah koji se posvuda povlači poput sjena

ona je zaspala
pijana od kuhanog vina
i onako mjesečinom obasjana lica
poluotvorenih usta
i s razmazanom šminkom oko očiju
izgledala je kao loše uređen leš

životi su nam upravo onakvi kakve smo zaslužili
ali
većina će vam reći da su ogorčeni
i da su mogli puno bolje
samo da je bilo malo više sreće
malo više novaca
stričeva iz amerike
ili barem pameti

ja otvaram novu limenku piva
i taj čaroban zvuk odjekuje ovom crnom gorom
kao mali veliki prasak
kad je sve ovo počelo