Nikad nije plesao pogo | Mario Brkljačić

SUSRET

to se desilo u concordiji
ja pijan za pultom pored ulaza u zahod
ona trijezna i uplašena za klupom
oboje, ako mogu tako reći, suvišni na tom mjestu
ne sjećam se kako smo se upoznali
ostatak večeri proveli smo zajedno
dva lica u dimu cigareta
jedno zbrčkano alkoholom i nesanicom
drugo izdano i s grimasom straha od ljudi
odvezao sam je svojom trulom škodom do novog zagreba
– evo, to je moj neboder
nagnuo sam se preko volana pogledavši uvis
– na kojem si katu?
– na trećem
zapalio sam pljugu
tupo zurio u mrak koji je počinjao tamo gdje su stala svjetla škode
kad bih dodao malo gasa
mrak bi ustuknuo za koji metar pa bi se ubrzo vratio
– hvala na vožnji
– e, nema na čemu
– sutra te nazovem
– može, čujemo se
– bok
– bok