Šempi ti smopi da limvo te | Ana Đokić Pongrašić
Nastavak trinaestog poglavlja pod nazivom
NISAM JA LOPOV!
Luka je užurbano koračao stazom koja je vodila oko Jarunskog jezera. U susret su mu dolazili biciklisti, oznojeni joggeri, roleri s plastičnim bočicama vode u rukama pred kojima se morao sklanjati u stranu da ga ne bi srušili.
Iako je već obišao pola staze nigdje nije vidio ujaka.
– Trebao je dosad barem jednom proći pokraj mene, ako trenira – pomislio je približavajući se skateparku oko kojeg se skupila hrpa ljudi.
– Sigurno je opet nekakav glupi turnir u skakanju – zaključio je produžavajući dalje potragu za ujkom, kada je začuo dio razgovora dvoje klinaca.
– Si vidil ti to? U invalidskim kolicima, čovječe!
Odmah je znao o kome je riječ. Skrenuo je sa staze i potrčao ravno prema okupljenoj gomili. Ponovno se začuo žamor, a onda i velik pljesak. Luka je već pretpostavljao na koji će prizor naići.
Stajao je u gomili i žmirio. Nije mogao gledati vratolomije koje je njegov ujak izvodio. Tek bi nakon svakog aplauza zaškiljio na jedno oko i uvjerio se da mu je ujko još živ i u jednom komadu. Za kolica već nije bio toliko siguran.
– Bravo, majstore!!! – čuli su se uzvici sa svih strana.
Dok je tako žmirkao, gledajući svoga ujku kako leti zrakom, i dok je slušao zadivljeni uzdah gomile, Luki se najednom učinilo kao da se nikada ništa ružno u njegovoj obitelji nije dogodilo. Osjećao je samo sreću i ponos. A onda mu je onaj Aleksin ukradeni Buda ponovno pao na pamet. Osjećaj sreće se raspršio u trenu. Ostala je samo tjeskoba.
Kada je ujak konačno prestao s vratolomijama, Luka je pričekao da se gomila ljudi raziđe. Na skateparku su ostala samo tri rolera, dvije djevojke i njegov ujak.
– E, Mali, tu si!
– Bok, ujko!
– Što ti tu radiš?
– Šetam malo. Ideš sa mnom?
– Može!
Ujak je mahnuo na pozdrav dečkima i djevojkama, a onda su krenuli prema jezeru.
Šutjeli su sve vrijeme. Sve dok Luka nije zastao, tamo negdje pokraj Malog princa, pogledao ujaka ravno u oči i rekao:
– Netko je ukrao skupocjeni kip iz Aleksinog stana.
– Kakav kip? Gospin?
– Ne, nego Budin – objasnio je Luka
– A, to je onaj debeljko s dugim ušima – sjetio se ujak i nastavio – Znaš, znao sam jednog tipa koji je prije rata bio lopov. Profesionalac. I jedini mu je problem bio taj što je bio strastveni kolekcionar, pa je ukradene stvari čuvao kod kuće, a nije ih dalje prodavao. I onda je jednog dana banula policija i…
– Ujko, slušaj me! – prekinuo ga je Luka. – Molim te da ga što prije vratiš.
Vidio je kako ga ujak promatra širom otvorenih usta.
– Koga?
– Bez obzira na tvoj put, vrati kip. Molim te.
– Ti misliš… Nevjerojatno! Mislim, ovo je zbilja za nevjerovati! – ujak se ponovno počeo vrtjeti na kotačima. S tom razlikom što ga je ovoga puta promatrao samo Luka.
– Što?
– Kako što?! – zaustavio je kotače, i pogledao nećaka. – Ti misliš da sam ja LOPOV?!
– Pa zar nisi već htio opljačkati kiosk?
– To je nešto drugo. Nešto sasvim drugo – tiho je odgovorio.
Luki je već svega bilo dosta.
– Čuj, iskreno, meni ništa nije jasno. Ali znam zbrojiti dva i dva. Mi smo najednom kao bogati, ne? Ti, sasvim neočekivano, ipak možeš putovati, je li tako?
Ujak je kimnuo glavom.
– A u isto vrijeme Peternikovi ostaju bez skupocjenog kipa? Čudna podudarnost, zar ne?!
– A kako misliš da bih se ja popeo do njihovog stana na četvrtom katu bez lifta? Na rukama, možda?
Ujak je bio ljut. Luka također.
– Mogla ti je majka pomoći. Ona je jučer bila tamo.
– Tvoja mater?
– Da!
– Ti sumnjaš u svoju vlastitu majku?!
Luku je nešto zagreblo u grlu.
– Da – rekao je ipak.
Ujak se namrštio i odmahnuo glavom.
– Mali, ti fantaziraš!
Ali Luka je bio uporan.
– Otkud nam onda najednom tolika lova?!
– Otac ti je dobio posao u Puli, blesane. Zaposlio se kao zavarivač u Uljaniku. I uopće nemamo love nego je sad konačno ispunio uvjet za taj kredit u banci. I nemoj me više daviti glupostima, molim te! A materi da si se odmah ispričao.
– Nisam joj ništa rekao, pa joj se ne moram ni ispričavati.
– Svejedno joj se ispričaj za ono što si pomislio.
Luka je trenutak razmišljao.
– Kažeš da je tata dobio posao u Puli?
– Aha. Idući tjedan selimo. Iako je to za tebe trebalo biti iznenađenje.
Luka nije mogao vjerovati u to što je upravo čuo. A ujak je nastavljao:
– Pula je lijepa, vidjet ćeš. I ima puno cesta za treniranje. Nije baš k’o ovdje na Jarunu, ali može proći. Kad se samo zavrtim oko Arene …
Luka je ujaka čuo kao iz daljine.
– I kažeš jučer nestao Buda baš kad ti je mater bila kod Peternekovih?
Pomislio je na Aleks i osjetio… ni sam nije znao što je osjetio.
– Da.
Iz ovog stanja čudne obamrlosti, trgnuo ga je iznenadni povik iza leđa.
– Đurđa!
Obojica su se okrenuli i ugledali susjeda Koščeca koji se provlačio kroz grmlje izbezumljeno se okrećući na sve strane dok na kraju nije pogledao i u njihovom smjeru.
– Dečki, jeste li vidjeli Đurđu?
Šutke su odmahnuli glavama.
Susjed Koščec je duboko uzdahnuo i nastavio put vičući:
– Đurđa! Đurđa!
– Ti cucki danas više uopće nemaju instinkt – prokomentirao je ujak. – Za tren nekud odu i više se nikada ne vrate. Bio je tako jedan u brigadi, Crni smo ga zvali, koji nas je stalno pratio. Kud mi, tud i on. Sve dok jednoga dana nije otišao. Na drugu stranu. Briga njega za neprijatelja. Njemu smo svi bili isti.
Luka nije ništa odgovorio. I dalje mu se činilo kao da sanja.
– Hajde, Mali idemo doma, kasno je.
Tek se pred ulazom u zgradu sjetio da je trebao otići po glupe kutije. Ali bilo je već kasno.
– Dakle zato majci trebaju kutije. Da bi pakirala stvari!
Otključao je haustor i propustio ujaka.
Čim su otvorili vrata, iz kuhinje je dotrčala majka i uhvatila svoga brata za ruku.
– Seko, što se dogodilo? – upitao je ujak zabrinuto.
– Bila je policija – izgovorila je majka drhtavim glasom. – Dobila sam poziv da dođem sutra u policijsku postaju na ispitivanje.
Sadržaj
Uvod iliMogu li početi?
Prvo poglavlje ili
Kako je Luka sjeo na zubalo
Drugo poglavlje ili
Jedan poziv mijenja sve
Intermeco No. 1
Pazi, drek!
Treće poglavlje ili
Papak
Četvrto poglavlje ili
Osmjeh porculanskog Bude
… Za to vrijeme
Intermeco No. 2
Kućica za princa
Peto poglavlje ili
Bijeg
Intermeco No. 3
Što se dalje događalo s Lukom i njegovim ujakom?
Šesto poglavlje ili
Stipu me na rumi!
Sedmo poglavlje ili
Opet bijeg (ali sasvim drukčiji)
Osmo poglavlje ili
E, bok! Kak si kaj?
Intermeco No. 4
Chat
Deveto poglavlje ili
Hej, Lucky Luke!
Deveto poglavlje (drugi put) ili
Manijak u invalidskim kolicima
Deseto poglavlje ili
Bitne i nebitne stvari
Jedanaesto poglavlje ili
Noćne more
Intermeco No. 5
Casanova
Dvanaesto poglavlje ili
Ne želim čuti ni riječi!
Trinaesto poglavlje ili
Nisam ja lopov!
Intermeco No. 6
Skatepark
Nastavak trinaestog poglavlja pod nazivom
Nisam ja lopov!
Četrnaesto poglavlje ili
Zaboga, Aleks!
Petnaesto poglavlje ili
Aparatić za mozak
Šesnaesto poglavlje ili
Tulum
Sedamnaesto poglavlje ili
Kako sam bila glupa!
Zadnje poglavlje ili
Luka…
… I Aleks
Epilog ili
Superman kao Mona Lisa
Impresum