Šempi ti smopi da limvo te | Ana Đokić Pongrašić

Zadnje poglavlje ili
LUKA…

Luka je stajao pred vratima stana Peternekovih i zvonio. Dugo. Uporno. Bio je siguran da je Aleks unutra i da mu ne želi otvoriti. Ipak je ponovno pritisnuo zvonce. Pedeset treći put za redom. U rukama je držao tri velike čokolade. One od po tristo grama. S lješnjacima. Znao je da Aleks najviše takve voli. I da uvijek pojede samo kockice u kojima ima lješnjaka, a da one ostale ostavi da stoje. Na svom radnom stolu. Ili na polici iznad kreveta. Skupa s onim svojim groznim aparatićem za zube. Pozvonio je još jednom. Vrata su se istoga trena otvorila. Nije znao da li se više iznenadio tome ili Aleksinom tati koji je stajao ispred njega. U prugastoj pidžami. I čarapama. Bez papuča.

– Da? – bilo je sve što je, jedva otvorivši oči, doc. dr. sci. Igor Peternek, koji je dežurao u bolnici čitavu prethodnu noć, uspio progovoriti.

– Ja… – započeo je Luka.

U daljini se začuo prodoran zvuk trube.

– Oprostite što smetam. Nisam znao da spavate. Samo sam htio…

Truba je neprekidno trubila.

Znao je da kamion čeka samo njega pa da krenu na put. Sve stvari već su odavno bile spakirane. Zato je ispružio ruku s čokoladama i rekao:

– Puno pozdravite Aleks. U moje ime. I recite joj…

– Što da joj kažem?

– Ništa.

Luka se okrenuo i potrčao stepenicama dok je zbunjeni doc. dr. sci. Igor Peternek još neko vrijeme ostao stajati na otvorenim vratima stana s tri velike čokolade s lješnjacima u rukama. A onda je zatvorio vrata, s olakšanjem zaključivši kako je ono grozno trubljenje konačno prestalo.

– Pa dobro, gdje si ti do sad?!

Luka nije ništa odgovorio ocu koji je sjedio za upravljačem Željkovog kamiona.

– Već sam odavno majku i Zlatana odvezao na vlak. Samo bi još trebalo da stignu prije nas u Pulu!

I dalje šutjeći, Luka se zavalio na mjesto suvozača i zagledao ravno kroz šoferšajbu.

Motor je zabrujao i kamion je krenuo.

Velika siva zgrada, i druga velika siva zgrada, i treća velika siva zgrada, i čitavo naselje polako su nestajali s vidika. Luka je zaklopio oči. Ispred njega bila je još samo tama.