Šempi ti smopi da limvo te | Ana Đokić Pongrašić
Trinaesto poglavlje ili
NISAM JA LOPOV!
– Zamisli što se dogodilo kod Peternekovih… – počeo je govoriti Luka ulazeći u kuhinju, ali nije stigao ništa više reći jer je majka krenula prema njemu smiješeći se i zagrlila ga.
– Što je bilo? – upitao je, dok su mu se najcrnje misli motale po glavi. (Onaj majčin smiješak bio mu je naročito sumnjiv.)
– Sine, pogodi gdje je ujko?
– Opet je… pobjegao? – prošaptao je.
– Nije.
– Nego?
Luka je osjetio kako mu koljena klecaju.
– Otišao je na Jarun trenirati! – uzviknula je majka i počela se smijati. – Tako sam sretna! Dođi da te još jednom poljubim!
Ali Luki nije bilo do ljubljenja. Želio je što prije čuti objašnjenje.
– Kako? Mislim, super je što je otišao ali… zašto? Je li sam od sebe ustao, ili se nešto prije toga dogodilo?
Majka je sjela za stol, dohvatila kuhinjsku krpu, obrisala njome suze s obraza, i dalje se smiješeći, rekla:
– Otac je upravo otišao podići kredit. Ujko će ipak moći na Olimpijadu!
Luka je osjetio olakšanje.
– Pa to je super! Kako vam je to uspjelo?
Majka je samo odmahnula rukom.
– To više nije bitno! Glavno je da smo izvukli ujku.
– Ali kako?! – bio je uporan Luka.
– Iznenada su iskrsle neke nove mogućnosti – tajanstveno je zaključila majka, lijepo presavila krpu i ustala.
– Ne razumijem o čemu pričaš. Kakve „nove mogućnosti“?
– Da si samo vidio ujku kad mu je tvoj otac rekao da će ipak moći otputovati – nastavljala je majka svoju priču. – Rasplakao se kao malo dijete.
– Dobro da me tad nije bilo doma – pomislio je Luka koji nije volio ni zamišljati, a kamoli gledati odrasle kako plaču.
– Sve će opet biti kao prije! – veselila se majka krenuvši do špajze po krumpir. – Što pričam! Bit će nam svima mnogo, mnogo bolje!
– Znači, sad smo najednom bogati? – upitao ju je Luka.
– Zapravo, imat ćemo manje novaca nego prije – nasmijala se ona. – Morat ćemo otplaćivati kredit za Zlatanov put, ali to nije važno. Najvažnije je da su nam te nove mogućnosti pomogle da spasimo ujku!
– Nove mogućnosti?!
U tom trenutku Luka je pomislio na ukradeni kip iz Aleksinog stana.
– Je li moguće da je majka… – dalje se nije usudio ni razmišljati. Ali neočekivana povoljna materijalna situacija u njegovoj obitelji vrlo se čudno poklopila s nestankom dragocjenog Bude.
– A što si mi to htio ispričati za Peternikove? – upitala ga je majka počinjući guliti krumpir za sutrašnji ručak.
– Ništa – promrmljao je i krenuo van.
– Kamo ćeš, sine?
– Idem na Jarun, potražiti ujku.
Morao je saznati istinu.
– Kad se budeš vraćao, svrati prvo u dućan po još praznih kutija!
– Dobro – odgovorio je automatski, zadubljen u teške misli.
Sadržaj
Uvod iliMogu li početi?
Prvo poglavlje ili
Kako je Luka sjeo na zubalo
Drugo poglavlje ili
Jedan poziv mijenja sve
Intermeco No. 1
Pazi, drek!
Treće poglavlje ili
Papak
Četvrto poglavlje ili
Osmjeh porculanskog Bude
… Za to vrijeme
Intermeco No. 2
Kućica za princa
Peto poglavlje ili
Bijeg
Intermeco No. 3
Što se dalje događalo s Lukom i njegovim ujakom?
Šesto poglavlje ili
Stipu me na rumi!
Sedmo poglavlje ili
Opet bijeg (ali sasvim drukčiji)
Osmo poglavlje ili
E, bok! Kak si kaj?
Intermeco No. 4
Chat
Deveto poglavlje ili
Hej, Lucky Luke!
Deveto poglavlje (drugi put) ili
Manijak u invalidskim kolicima
Deseto poglavlje ili
Bitne i nebitne stvari
Jedanaesto poglavlje ili
Noćne more
Intermeco No. 5
Casanova
Dvanaesto poglavlje ili
Ne želim čuti ni riječi!
Trinaesto poglavlje ili
Nisam ja lopov!
Intermeco No. 6
Skatepark
Nastavak trinaestog poglavlja pod nazivom
Nisam ja lopov!
Četrnaesto poglavlje ili
Zaboga, Aleks!
Petnaesto poglavlje ili
Aparatić za mozak
Šesnaesto poglavlje ili
Tulum
Sedamnaesto poglavlje ili
Kako sam bila glupa!
Zadnje poglavlje ili
Luka…
… I Aleks
Epilog ili
Superman kao Mona Lisa
Impresum