Anđeli u koroti | Ivan Herceg
DUHOVI IZ ZLATNE OMČE
S one, navodno svjetlije strane
i dalje iskušavam ruke krila.
Još je mnogo letača,
no ne znam koliko ljudi,
a koliko drugih bića.
Daleko su, ali kao da se
neprestano dodirujemo.
Prolaze me trnci
jer znam da sigurno ima duhova.
A oni donose vizije,
slinu s okusom algi,
grudi sa slatkim munch-mallowom,
trbuhe i koljena novorođenčadi,
žuto cvijeće i malo cimeta
za vječni obrok.
S one, navodno druge strane,
nakon slobodnog pada
kroz golemu zlatnu omču,
uvlačim se u prozirnu kuglu
i visim na žici
iznad blještava polisa.
U polutami ti mjehuri
izgledaju kao nježna sapunica,
naivne dječje glave.
Prolaze me trnci
jer znam da ima duhova.
A oni nikad ne spavaju:
buše rupe u vremenu,
kradu misli zvijezda vodilja,
ljubomorno mijenjaju svjetove
i onda ih gledaju
s nevidljivih balkona.
Sadržaj
JEDNO DRUGOM NEVIDLJIVIČim stigli smo na otok snova
U uvali gdje morski konjici i sirene
Tvoja je druga domovina Kuba
Dok sjedili smo za kamenim stolom
Na brodu što krenuo je iz puste luke
Pod palmom, dok mirno čekali smo kraj dana
Svaki put kad noću ustaneš
Predjutro, skrivajući se od zvijezda stražarica
Oko nas na krevetu bile su rasute naranče
Plima nam je noćas potopila kuću
Jedne noći, kad ponovo si shvatila
Ponekad dolazila si posve blizu mora
Svaku noć puštaš me da odem
Više nikad ne smijemo u more
Kad jedne večeri, za ljetnog pljuska
GLAS IZ VODE
Platinsta djevojka
Žena sa staklenimn trubuhom
Djevojčica od plavih kapljica
IZGRIŽENE PAHULJE
Snijeg nas je te večeri zapljuskivao u valovima
U kuhinji, na mjestu gdje je inače stol
U tebi mjesečari dijete
Ležeći na podu, kao na nebu
Pipo gleda utičnicu
Došao sam na ljubičastom oblaku
Presvuci se zauvijek u djevojčicu
Ovo je moje "Laku noć"
Sad znam kako napuniti prostor oko sebe
Ostala si na nepomičnim valovima
Svake snježne noći
SAVRŠEN LABIRINT
Duhovi iz zlatne omče
Proročka kućica
Kristalni vulkani
Savršen labirint
Impresum