Anđeli u koroti | Ivan Herceg

DUHOVI IZ ZLATNE OMČE

S one, navodno svjetlije strane
i dalje iskušavam ruke krila.
Još je mnogo letača,
no ne znam koliko ljudi,
a koliko drugih bića.
Daleko su, ali kao da se
neprestano dodirujemo.

Prolaze me trnci
jer znam da sigurno ima duhova.
A oni donose vizije,
slinu s okusom algi,
grudi sa slatkim munch-mallowom,
trbuhe i koljena novorođenčadi,
žuto cvijeće i malo cimeta
za vječni obrok.

S one, navodno druge strane,
nakon slobodnog pada
kroz golemu zlatnu omču,
uvlačim se u prozirnu kuglu
i visim na žici
iznad blještava polisa.
U polutami ti mjehuri
izgledaju kao nježna sapunica,
naivne dječje glave.

Prolaze me trnci
jer znam da ima duhova.
A oni nikad ne spavaju:
buše rupe u vremenu,
kradu misli zvijezda vodilja,
ljubomorno mijenjaju svjetove
i onda ih gledaju
s nevidljivih balkona.