Anđeli u koroti | Ivan Herceg

* * *

U kuhinji, na mjestu gdje je inače stol,
jedne je noći izrasla mlada breza.
Najprije smo je zalijevali
i ljubili joj lišće svaki posebno,
misleći da ono drugo za nju uopće ne zna,
a poslije joj zajedno čitali bajke,
često dočekivali i jutro utroje.
Zatim smo se vraćali
u malu spavaću sobu
u kojoj si od daske za peglanje,
s nehajno odbačenim crnim gaćicama,
čarapom s rogatim sobom, ili Snoopyjem,
svaki dan gradila novi zavodnički totem.
Nisam mogao spavati, kao ni ti,
naš pakao je drvo koje raste,
žili se kao krv između nogu.
Iz kuhinje, dok čula se smrt pahulja,
dopirala je pjesma:
“Zmi-jo-ko-sa sam i li-je-pa,
u oku mi Al-gol žmir-ka,
a kad se pro-bu-dim iz sna,
lju-bi me pse-ća nju-ška”.