Anđeli u koroti | Ivan Herceg

* * *

Pipo gleda utičnicu,
ja brzu cestu kraj zgrade,
ti svoje blijede ruke.
Svatko na svojoj strani svijeta.
I čini se kao da smo
na svjetioniku usred mora.
Pred nama je samo uski prolaz
za koji ne znamo kamo vodi:
gore, dolje, lijevo, desno –
ili u nas same.
Ti se bojiš pera, kišobrana i kuće,
a ja djeda, šume i zida.
Pipo će jednog dana biti čovjek.
A što ćemo biti mi?