Anđeli u koroti | Ivan Herceg

* * *

Pod palmom, dok mirno čekali smo kraj dana,
kojemu su se već ocrtavali masni podočnjaci,
točno jedno stoljeće otkako smo prestali spavati,
hrapava si glasa rekla da mogla bi mi biti žena.

Iznenađen, iste večeri donio sam ti pijesak,
borove iglice i češere natopljene morem,
a ti si ih svečanim pokretima golog tijela
preslikala na veliki bijeli krevet.

Zatim sklopila si oči, tiho me zamolivši
da probudim te točno za stotinu godina,
kad o nama, s ušima punim plavog vina,
ispovjede se čuvarice otočnih tajni.

Zbunjen, legao sam kraj tebe na postelju,
u akvarij s virom od meda i maslinova ulja
koji će nas, kao brata i sestru, uvući duboko,
duboko – među spužve, kornjače i travu.