Anđeli u koroti | Ivan Herceg

PROROČKA KUĆICA

Posjećuju me samo noću,
dok trnem, titram poput starca,
nesuvislo govoreći o svojoj
proročkoj kućici, euforiji i bijesu.
Iz zraka tada oslobađaju krv
i, usta punih svjetlucave ikre,
u inat kriče kao neizlječivi bolesnici.

Dolaze izdaleka, iz sfera u kojima
mrtve premazuju najčistijim medom
i na njima sade čuvarkuće.
Dolaze kako bi mi rekli
da riječi rat i smrt
nisu ni okrutne ni lude.
Samo podsjećaju na zemlju.

Uvijek se pojavljuju noću
i osvajački kruže oko mene
poput zjenica mramornoga snijega.
Do bezdana me zatim progone
crno-bijele fotografije krikova,
što mahnito se rastavljaju,
i sastavljaju, u glavi bez tijela.