Anđeli u koroti | Ivan Herceg

* * *

 

Plima nam je noćas potopila kuću:
na snenoj pjeskovitoj vodi,
kad razodjenuo sam te kao otac kćer
– da zaljube se i sabljarke i mladi morski psi,
zaplivala je tvoja spavaćica od tratinčica
i jastuci punjeni rascvjetalim maslačcima.

Na trenutak pustio sam te da mirno ležiš,
potpuno stopljena s bjelinom ležaja,
a onda ti poljubio pupak, koljeno i rame.
Kad si mi spustila ruke na glavu,
već zaronio sam u tebe i pokrenuo vir
što vrtio nas je u svim smjerovima,
pršteći kroz prozore kao poludjeli gejzir.

Plima nas je noćas potopila zauvijek:
u pjeskovitoj vodi ostali smo začuđeni,
kao šutljivi čarobnjak i plaha nimfa,
spomenici neke zaboravljene umjetnosti,
davne civilizacije u kojoj smo se upoznali.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.