Anđeli u koroti | Ivan Herceg

* * *

Ostala si na nepomičnim valovima
i morat ćeš me pojesti:
samo tako možeš me sačuvati,
nevidljivog i bez težine,
na svojim svilenim plahtama
u kojima lutaš stanom i govoriš:
“Imam svoj dvorac, kraljicu i kralja,
imam svoje zlato, svoje gozbe,
imam svoje ljubavnike i pse za lov.
Ali tko sam ja? I tko si ti?”

Ostala si na ledenim valovima
i morat ćeš se izgristi,
iznutra pojesti obraze, i jezik,
nestati u bijesnom hodu
uskim hodnikom, slijepa i gluha,
kao da autom po gradu
bez razloga juriš za policijom,
kao da moliš u svojoj crkvi
pod stolom na kojemu plešu
– svi nerođeni anđeli.