Anđeli u koroti | Ivan Herceg
* * *
Čim stigli smo na otok snova,
mršava starica plavih očiju,
koja cijeloga života, rano ujutro,
najprije dugo gleda more,
darovala nam je kristalnu školjku.
U njoj, rekla je, najljepša je kap
– zvana Nevidljivo oko.
Ono čuva sve mlade ljubavnike
od dubokih oceanskih brazda,
duhova, vještica i ljudi.
Jedne daleke večeri u našu ću kolibu
donijeti vjedro pahuljaste vode,
cijelu je bezimenu noć
cijediti u tvoj sramežljivi pupak
i milovati školjku – kao da te nema.
Sadržaj
JEDNO DRUGOM NEVIDLJIVIČim stigli smo na otok snova
U uvali gdje morski konjici i sirene
Tvoja je druga domovina Kuba
Dok sjedili smo za kamenim stolom
Na brodu što krenuo je iz puste luke
Pod palmom, dok mirno čekali smo kraj dana
Svaki put kad noću ustaneš
Predjutro, skrivajući se od zvijezda stražarica
Oko nas na krevetu bile su rasute naranče
Plima nam je noćas potopila kuću
Jedne noći, kad ponovo si shvatila
Ponekad dolazila si posve blizu mora
Svaku noć puštaš me da odem
Više nikad ne smijemo u more
Kad jedne večeri, za ljetnog pljuska
GLAS IZ VODE
Platinsta djevojka
Žena sa staklenimn trubuhom
Djevojčica od plavih kapljica
IZGRIŽENE PAHULJE
Snijeg nas je te večeri zapljuskivao u valovima
U kuhinji, na mjestu gdje je inače stol
U tebi mjesečari dijete
Ležeći na podu, kao na nebu
Pipo gleda utičnicu
Došao sam na ljubičastom oblaku
Presvuci se zauvijek u djevojčicu
Ovo je moje "Laku noć"
Sad znam kako napuniti prostor oko sebe
Ostala si na nepomičnim valovima
Svake snježne noći
SAVRŠEN LABIRINT
Duhovi iz zlatne omče
Proročka kućica
Kristalni vulkani
Savršen labirint
Impresum