Anđeli u koroti | Ivan Herceg

* * *

 

Više nikad ne smijemo u more,
ne dodirujemo se mislima i ne čudimo riječima.
Na obali je zid od ptica
koje nikad neće prestati letjeti.

Svaki put kad ujutro otvorimo oči,
uvis skočit će sve ribe, propupati svi obluci
i oblikovati šareni spiralni labirint
u kojem ćemo, cijeli dan, tražiti jedno drugo.
U ustima će nam biti morski ježevi,
u trbusima pijesak i sušeni mak.

Više nikad ne smijemo u more,
ne volimo se i rastužit ćemo morske medvjedice.
Na obali je zid od bijelih jedara
s brodova koji će prazni zauvijek lutati.

Svaki put kad navečer zatvorimo oči,
s neba spustit će se zlatni kitovi
i izdubiti veliki stakleni zdenac
u kojem ćemo, cijelu noć, tražiti jedno drugo.
U ustima će nam biti otrovne alge,
u trbusima hobotnice s krakovima izvan svemira.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.