Staklene breze | Katja Knežević

PLES

 

Promatrali smo ples
ples tijela i boja
oslikanih lica i bučnog smijeha
topilo se tlo, buktio je zrak
gipke su figure skakale pred nama
znojile se pod teškim maskama totema.
Iza njih su na udaraljkama
tvrde sjene prosječnosti
i duhovi malenkosti
udarali strašni
strašni tempo.
I ja sam cupkala jednom nogom
smješkala se
otpuhivala dimove
večer je bila vječna
ti bi povremeno slegnuo ramenima.
Ne patimo mi za brendovima
sreća je izlizan proizvod.
Nema panike.
Gledali smo se zaljubljeno
odražavali se
slabovidni i pripiti
nesvjesni svoje nevidljivosti.
Promatrali smo ples.
Melodija je crpila akorde
iz naših pogleda.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.