Staklene breze | Katja Knežević
PLES
Promatrali smo ples
ples tijela i boja
oslikanih lica i bučnog smijeha
topilo se tlo, buktio je zrak
gipke su figure skakale pred nama
znojile se pod teškim maskama totema.
Iza njih su na udaraljkama
tvrde sjene prosječnosti
i duhovi malenkosti
udarali strašni
strašni tempo.
I ja sam cupkala jednom nogom
smješkala se
otpuhivala dimove
večer je bila vječna
ti bi povremeno slegnuo ramenima.
Ne patimo mi za brendovima
sreća je izlizan proizvod.
Nema panike.
Gledali smo se zaljubljeno
odražavali se
slabovidni i pripiti
nesvjesni svoje nevidljivosti.
Promatrali smo ples.
Melodija je crpila akorde
iz naših pogleda.
Sadržaj
LabirintiPrilagodljivost
Vodoriga
Sitna duša
Prvo
Tolstoj
Truplo u ormaru
Zagrebački šund
Sedmi mjesec
Netko
Na okretištu
Let
Bojim se kraja
Ples
Knjige
Razgovor
Prozor
Ja umotano u nešto veće
Otkup
Ravnoteža
Sumnja
Na promociji
Jeka
Identitet grada
Autopilot
Muzej
Mjesto blizu centra gdje puštaju dobru glazbu
Kasnije
Preporuka
Strange fruit
Stvari
Breze
Impresum