Staklene breze | Katja Knežević

STVARI

 

„To je ravnoteža:
jednu unesi – drugu izbaci“
tvrdi majka dok čisti sobu i natrpava kutije
tvrdih rubova. Ravnina me tješi
ali čini mi se da je puno teži
prvi kraj vage
u mojoj sobi
stojim
i odmjeravam utege. Ja sam
vertikala usred kaosa predmeta i moram
znati koji prijete ravnoteži.
Iz Bosne smo izašli s vrećicom
i dva albuma mekih krajeva
pa znamo da nije pametno
vezati predmete oko gležnjeva. Važem
ulaznice bilježnice fotografije majice svijeće
i još bilježnica.
Neke ću morati zadržati. Bez nekih težina
ova će se soba raspasti.
Kutija je sigurno mjesto. Tvrđa
od vrećice. Punim je
pomno odabranim bitnim.
Uzdižem je na ormar jedva
jedva izdržava težinu.

Promatra me stoički ponekad
posjećuje, podsjeća.
Sigurna je. Ravna. Čvrsta.
Ne može plakati ni govoriti.
Hrabro drži moju sobu. Uvijek je
zatvorena i volim njezin kockasti zagrljaj.
Vjerujem joj i znam
da nije nimalo pogrešno
ako se probudim noću
sklopim stranice
i obrišem suze
sa svojih uglatih ramena
i bokova.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.