Staklene breze | Katja Knežević

ZAGREBAČKI ŠUND

Kako je došlo do ovoga?
Ah da, probudio se opet onaj nagon
koji zadirkuje i živcira
i koji sa svakim pravom misli
da ne smije biti ušutkan
– nagon da budem ona
ključna karika
posljednji i omiljeni
dio slagalice
koji Zagreb treba.
A sve ostalo…
vožnja na vrtuljku s plastičnim svjetlima –
bilo tko može iskopčati struju.
Ples na ulici i smijeh i razmjena stihova i citiranje stripova
i izlizane fotelje tik do pozornice.
Zanimljivo, neki novi glazbeni stil
ma ne, gitara mu je raštimana
ne budi naivna, kažeš ti,
govori tiho, da izgledaš arogantno
ili jako glasno, da zvučiš cinično.
Ali grad je ionako svijet
bez polova.
Želim znati da sam bila ovdje.
Izvadi iglu za tetoviranje
umoči je u limunov sok
okrenut ću ti leđa
maknuti kosu s vrata
nađi mjesta između dvije kapljice znoja
nije to strah, vjeruj mi
i upiši svoju priču
i pusti me da iskrvarim
do jutra.