Staklene breze | Katja Knežević

VODORIGA

 

Uvijek su ovdje
kad mičem usnama i guram
riječi van kad razgovaram
s prijateljima (ili) strancima
kradu mi trenutke koje želim
upamtiti po njihovoj običnosti
njihovoj prozračnoj jednostavnosti.

Niti danâ zapliću se
u svoj uredni kaos
i vrte oko vretena
moje srži koja
jamči olakšanje
samo ako je ulovim
osjećam se sigurno
samo u tom
hodu po žici
između prebrzih misli
i dvodimenzionalnih oklopa.

Uvijek su ovdje
demonske oči
stisnute u pohlepan osmijeh
neprozirne oči malene vodorige
što se nadviruje iza mog uha
zgrčena u gladnu oduševljenju
hrani se
lažnim sjećanjima na sutra
i, između lakomih mljackanja,
šapatom mantra
Ovako mi je stvarnije.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.