Staklene breze | Katja Knežević

RAVNOTEŽA

 

Napila je sve svoje likove
da bi postali
savitljiviji od papira, da može raditi s njima što hoće.
Pobunili su se, savladali je kao Liliputanci i odveli
priču u predivan
neprofitabilan svijet.
Čula sam vriskove
iza zatvorenih vrata, ali iskreno
nije me bilo briga. Previše volim interpunkciju
i taman sam dodavala završne točke na razdjeljku
svojih šiški, na rubu haljine i na ispoliranim potpeticama.
Vratila sam se kući
tek kad je sunce spalo
na zarez na plohi, a nebo na zbunjena trotočja.
Napunila sam hladnjak
rasporedila tračnice u vazi i tek onda
razmotrila vrata. Kvaka
je u tome što ne želim znati jesu li je ubili.
Može imati i rupu od metka
u čelu
ja samo želim da mi ostave moje točke.